Autor: Danilo Obradović
ROBERT FICDŽERALD DIGS (RZA) I ILAJ ROT
SE VRAĆAJU U... SREDNJEVEKOVNU KINU?
KINU SREDINE 19. VEKA? MOŽDA TAJLAND
ILI BURMA? U SVAKOM SLUČAJU, DALEKI
ISTOK IZ KUNG-FU FILMOVA, GDE SVI ZNAJU BORILAČKE VEŠTINE, SVI IMAJU TAJNOVITU I NERETKO MRAČNU PROŠLOST I SVI
NEGATIVCI SU KOMIČNO NEGATIVNI.
Prošli put, među glavnim zamerkama je bila
što se RZA latio svih uloga i palica od važnosti
u jednoj filmskoj produkciji. Da li je mislio da
može sve to da iznese ili je pun entuzijazma i
ljubavi prema fung-fu filmovima želeo da sve
bude kako treba, sad već nije ni bitno. Rezultat
je bio film koji bi svaki put posustao pred cilj i
nikad ne bi dostignuo njegovu viziju (ni našu).
Izgleda da je naučio lekciju (ili je samo prezauzet snimanjem albuma koji će da izađe tek
pred kraj ovog veka; ne šalim se) i ovog puta je
tim ljudi stao iza kamere i, možda najvažnije, u
režisersku stolicu.
GDE SMO ONO STALI?
Nastavljamo da pratimo našeg naslovnog šefa
sa gvozdenim pesnicama. Posle borbe za ljubav
i carsko zlato (prvi film), Tadeus iliti Kovač traži
mir od sveta i nasilja. Naravno, ništa od toga.
Stiže ga osveta i završava u malom rudarskom
selu koje pohode razne nedaće. Za početak
tu je stereotipno rđav vlastodržac, Gospodar
Ho (Karl Ng), siledžija i razvratnik koga je vrlo
teško ubiti i njegov Klan Buba (doduše, jelenak im je na stegu). Gvozdenom pesnicom
drže selo i sve sposobne muškarce šalju u rudnik da kopaju srebro. Teror Buba nije bio dovoljan, pa rudarsko selo pohodi i duh Lorda Pia,
razbojnika koji je svojevremeno harao na tim
prostorima u potrazi za zlatnim nektarom,
čarobnim izvorom koji daruje besmrtnost. Duh
ima naviku da otima mlade devojke i isisava njihovu životnu energiju. Sve što ostane od njih je
osušena ljusštura. Možda opet zvuči kao nepotrebno komplikovanje priče, ali daleko je od
zamršenog klupka koje nam je prethodni film
nudio. Kovač dolazi u selo koje drži zli gospodar
i proganja zli duh. Toliko.
mere pa ne znaš ni ko koga udara, već su borbe
izrežirane, udarci naglašeni (ali ne prenaglašeni,
osim kad RZA mlati gvozdenim pesnicama).
Koriste se široki kadrovi da možemo da posmatramo borbu, a ne da dobijemo epi napad.
Muzika je na nivou prošlog filma sa dosta
različitih numera. Razlika je što se ovaj put lepo
uklopila u film, dok je prošli put svaka numera
štrčala. Ili je bila preglasna, prebrza, prekratka,
ili rano počela ili se kasno završila. U drugom
delu, tu grešku su ispravili i najzad smo dobili
saundtrek koji je i kvalitetan i sjajno ide uz radnju. Ne znam samo kako je RZA uklopio Teu
Van Sejen, Zeka Hemsija i Delfonikse u kungf Rf