Lepota
pre svega
Fotografije koje imaju najveći odjek
obično su prikazi nasilja. U ljudskoj
je prirodi da bolje pamti ružno i
strašno, ali zato nikad ne prestaje da
traži lepo.
„Moja cela ideja kada sam počinjao
da se bavim fotografijom je bila
‘voleo bih da napravim lepu fotografiju da mogu da je okačim na zid’.
Prvo sam naravno želeo da iskopiram kako je drugi lepo slikao. Svoj
grad je najlepše i slikati, najbolje ga
poznaješ, najviše imaš vremena da
32 | bulevarumetnosti.rs
otkriješ nove uglove.
Više puta sam razmišljao – kada bih
slikao neke ružne stvari po Beogradu,
a ima ih mnogo, mislim da bih se tako
brže izdvojio. Imam i takve fotografije, ali ih ne objavljujem previše.
Želim da promovišem Beograd na lep
način. Želim da ljudi vide da nije sve
tako crno. Nema to veze sa Srbijom,
to ima veze sa tim kakav sam ja.
Kad sam studirao, jednom sam se
vraćao autobusom iz Zemuna ka
Konjarniku i prelazio sam most.
Zalazak sunca - fenomenalan, ja ne
mogu da skinem oči. Od stotinak ljudi
koji su okolo u gužvi, niko nije
posmatrao zalazak sunca nego je
svako bio u nekim svojim brigama.
Nisu ni primetili. Kada bi primetili,
možda bi se zagledali.“
Godinu dana rada na renoviranju
pančevačke rafinerije bez mogućnosti
da je fotografiše je rezultiralo okretanjem leđa inženjerskom poslu i dugo
odlaganom, ali sada već konačnom
odlukom da se posveti fotografiji:
„Nastavio sam sa fotografskim
projektom, shvatio koliko to volim i
želim i nisam se osvrnuo. To je bila
moja najbolja odluka u životu“. A
rafineriju - iskričenje i blještavilo
hroma je, u saradnji sa koleginicom
Svetlanom Dingarac, fotografisao i
ovekovečio u monografiji.