24Kitchen BestFood online magazin Broj 6 | Page 22
Cover
Story
USPEŠNO STE OTPOČELI PROJEKAT
“KUVAJMO SA DECOM”, KAKVA SU
DOSADAŠNJA ISKUSTVA I U KOJOJ
MERI STE ZADOVOLJNI DOSADAŠNJIM REZULTATIMA?
Iz kontakta sa klincima ja sam zaključio da oni nisu neobavešteni. Naprotiv, oni su mali sunđeri koji svašta čuju
i svašta vide. Zaista, iznenađujuće je
koliko znaju. Ono što mi se trenutno
čini jeste da školarci iz osnovne škole
više znaju od srednjoškolaca. Možda
je u zadnjih nekoliko godina došlo do
nekih pomaka, da roditelji više vode
računa od onih roditelja od ranije. Čini
mi se i da su u principu prilično spremni da svašta probaju. Što se samih rezultata svega toga tiče, nisam nešto
preterano ni optimističan. Ne očekujem bog zna šta, ali super bi bilo ako
bi se i neki mali pomaci napravili. Mali
pomak je upravo i to, da deca krenu da
doručkuju kod kuće, a ne da se pošalju
u školu sa 100, 200 dinara za užinu
i da oni naravno za taj novac kupe
grickalice, gazirano piće i tako dalje.
U krajnjoj liniji to je ono što se z ove
vaspitavanje dece. Što se tiče samog
projekta „Kuvajmo s decom“, on je tek
u začetku i postoje razni planovi. Sa
pokretnom kuhinjom bismo mogli da
napravimo tu atmosferu gde bi deca
zaista mogla nešto ozbiljnije kuvaju i
da u krajnjoj liniji vide da mogu sami
to da urade. Osim što se tako razvija
i motorika, veća je verovatnoća da će
pojesti nešto što inače ne bi pojeli,
kada ga sami naprave. Ja se nadam
22
da će sve to zajedno doneti neke rezultate. Nisam neki preterani optimista,
ali hajde da probamo.
KOLIKO SE PRONALAZITE U RADU
SA DECOM I KOLIKO VAM TO LEŽI?
Nisam u startu bio siguran kako ću
se snaći sa tim, ali čini mi se da dosta
dobro funkcionišemo. Koliko sam ja
shvatio, njima je interesantno da se tu
nešto dešava i vrlo im je interesantno
da dobijaju zadatke koje nisu do tada
radili jer to je opet ona priča da decu
ne puštaju u kuhinju. Sve ih štitimo,
a u principu ako im se zaista posveti
pažnja i ako im se pomogne i pokaže
kako, dosta toga oni mogu da urade.
Naravno, čim krenu da se zabavljaju,
onda je to zabavno i meni. Vrcavi su,
svašta oni kažu i svašta smisle i svašta tu bude, tako da mi se zaista sviđa
rad sa klincima. Malo se i ti opustiš jer
nema tu ozbiljnih tema.
EVIDENTNO JE DA STE POZNATI I POPULARNI I DA VAS LJUDI
MAHOM PREPOZNAJU NA ULICI.
DA LI TO PRIJA ILI OPTEREĆUJE U
POGLEDU VAŠEG SVAKODNEVNOG
ŽIVOTA IZA KAMERA?
Ako mislite na ono kad vas sretnu
na ulici pa sad Brko e ovo, e ono, to
nekad može da opterećuje, ali ljudi su
u principu pristojni i sve je to u nekim
granicama razuma. Simpatični su i
uglavnom dobronamerni, jedino što
nekada malo ne obrate pažnju, onako, tretiraju te kao javno dobro. U stilu
evo ga ovaj, izašao iz televizora, ček
nešto da ga pitam, a ne shvataju da i
ja imam svoj život potpuno isti kao i
svako drugi - idem na pijacu, plaćam
račune u pošti i tako dalje. Nije to ništa strašno, bude simpatično, a imam i
jedan trik. Kada je neko u startu neprijatan i dosadan ja kažem da to nisam
ja nego moj zli brat blizanac. I nekada
mi i prođe.
KOJI JE VAŠ SLEDEĆI KORAK? DA LI
IMATE NEKI NOVI PROJEKAT U PLANU I U KOM PRAVCU BISTE VOLELI
DA POVEDETE VAŠU KARIJERU?
Sledeći korak je, da u narednih mesec,
mesec i po dana treba da skuvam i
fotografišem oko 110 jela za novu
knjigu. Zatim, planira se i peti serijal Gastronomada, tu isto ima raznih
planova za nova putovanja. Svakako
će se raditi putovanja po Srbiji pošto
se pokazalo da su te epizode ljudima
vrlo interesantne, možda čak interesantnije od egzotičnih destinacija.
Ljudi prosto vole da vide to šta se to
po Srbiji radi i verovatno im je lakše
da se poistovete i onda uvek imamo
jako dobre reakcije na te takozvane
„srpske epizode“. U četvrtom serijalu
smo uspostavili taj neki tempo, pošto
ima 52 nedelje i 52 emisije, da jedna
trećina bude studijska kao što smo radili i do sada, jedna trećina da bude iz
inostranstva, a jedna trećina iz Srbije.
Na taj način celu godinu pokrivamo i
egzotikom i Srbijom.