24Kitchen BestFood online magazin Broj 6 | Page 112
Old&Gold
Jestivi listovi papira
Kore za pite se prave od brašna, vode
i soli. Dodatak može biti mala količina rakije ili belog sirćeta dok za neke
pite, uglavnom slatke, koristimo i kore
sa dodatkom jaja. Pored velikog stola
i podugačke oklagije, za pravljenje u
domaćoj radinosti biće vam potrebni
vreme i veština, a ponajviše upornost
za razvijanje, tanjenje, razvijanje, tanjenje... u jedan veliki list debljine papira.
Uz neprestano dodavanje brašna kako
bi se izbeglo cepanje.
Mašine za pravljenje kora su u upotrebi
još od 1970. godine i danas industrijske kore dominiraju tržištem. Sveže ili
zamrznute.
I beše pita
Savijače se prave tako što se fil u jednom redu nanese na više kora koje se
okolo punjenja zarolaju. Na kraju dobijemo okruglo pecivo sa hrskavom
korom u čijoj se sredini nalazi ukusni
fil. Prave se slatke i slane varijacije ali
najviše se susrećemo sa pitom od sira
i mesa ili višanja, jabuka i bundeve. U
zavisnosti od okruga u Srbiji, česnica
koja se služi za Božić može biti pita od
oraha (uz obaveznu paricu).
Zgužvana pita
Pita sa sirom, čiji se sastojci i količina
određuju po želji, gibanica, je znak prepoznavanja ovih prostora i nezaobilazna kulinarska ponuda Srbije. Ako se za
neko jelo može reći da ga nigde, osim u
Srbiji nema, onda je to gibanica – pita
koja svoje srodnike ima širom regiona,
ali se baš ovakva može jesti samo u
Srbiji. A ukus joj je u skladu sa izrekom
– prste da poližeš!
Prvo, gibanica je vrsta pite koja se
pravi isključivo sa sirom. Ipak, nije u
pitanju tek bilo koji sir! Sir “sa pijace,
seljački” koji tradicionalno ide u ovo
jelo, takođe je specifičnost ovih prostora. Reč je, po pravilu, o kravljem siru
veoma specifičnog ukusa koji je često
112
nepoznat ljudima koji žive van Balkanskog poluostrva i koji je i sam za
sebe specijalitet. Dakle, prava gibanica se pravi sa ovim “domaćim” sirom,
korama koje su malo deblje od kora
za pitu, jajima, vodom i uljem. Nekada se na ovaj spisak obavezno dodavao i kajmak. Naime Vuk Karadžić
je u svoj rečnik gibanicu uveo 1818
godine kao “pitu sa slanim sirom
između testa pomešanog sa kajmakom, mlekom i jajima”.
Način “pakovanja” sira u kore varira,
ali specijalitet ovih krajeva je gibanica
“gužvara”. Osim prve kore, sve ostale
se dobro natapaju u nadev od sira, jaja
i vode, “gužvaju” i tako ređaju u tepsiju
u kojoj se posle dobro peku.
Ujutru, ona je dobar i ukusan doručak
koji će vam ulepšati početak dana.
Tada, odlično ide sa jogurtom. U vreme
ručka, jede se kao predjelo i odlično
otvara apetit za glavno jelo. Tada, uz
nju baš dobro “legne” hladno svetlo ili
tamno pivo. A posle dugog i napornog
dana, kada se iscrpljeni vratite kući,
vruća gibanica će vas opustiti i sigurno
popraviti raspoloženje.
U moderno vreme čak je i gibanica
dobila svoje nesvakidašnje dodatke. U
vidu spanaća, mesa, krompira ili luka.
Masno i slasno
Burek, jutarnji specijalitet mn