24Kitchen BestFood online magazin Broj 6 | Page 112

Old&Gold Jestivi listovi papira Kore za pite se prave od brašna, vode i soli. Dodatak može biti mala količina rakije ili belog sirćeta dok za neke pite, uglavnom slatke, koristimo i kore sa dodatkom jaja. Pored velikog stola i podugačke oklagije, za pravljenje u domaćoj radinosti biće vam potrebni vreme i veština, a ponajviše upornost za razvijanje, tanjenje, razvijanje, tanjenje... u jedan veliki list debljine papira. Uz neprestano dodavanje brašna kako bi se izbeglo cepanje. Mašine za pravljenje kora su u upotrebi još od 1970. godine i danas industrijske kore dominiraju tržištem. Sveže ili zamrznute. I beše pita Savijače se prave tako što se fil u jednom redu nanese na više kora koje se okolo punjenja zarolaju. Na kraju dobijemo okruglo pecivo sa hrskavom korom u čijoj se sredini nalazi ukusni fil. Prave se slatke i slane varijacije ali najviše se susrećemo sa pitom od sira i mesa ili višanja, jabuka i bundeve. U zavisnosti od okruga u Srbiji, česnica koja se služi za Božić može biti pita od oraha (uz obaveznu paricu). Zgužvana pita Pita sa sirom, čiji se sastojci i količina određuju po želji, gibanica, je znak prepoznavanja ovih prostora i nezaobilazna kulinarska ponuda Srbije. Ako se za neko jelo može reći da ga nigde, osim u Srbiji nema, onda je to gibanica – pita koja svoje srodnike ima širom regiona, ali se baš ovakva može jesti samo u Srbiji. A ukus joj je u skladu sa izrekom – prste da poližeš! Prvo, gibanica je vrsta pite koja se pravi isključivo sa sirom. Ipak, nije u pitanju tek bilo koji sir! Sir “sa pijace, seljački” koji tradicionalno ide u ovo jelo, takođe je specifičnost ovih prostora. Reč je, po pravilu, o kravljem siru veoma specifičnog ukusa koji je često 112 nepoznat ljudima koji žive van Balkanskog poluostrva i koji je i sam za sebe specijalitet. Dakle, prava gibanica se pravi sa ovim “domaćim” sirom, korama koje su malo deblje od kora za pitu, jajima, vodom i uljem. Nekada se na ovaj spisak obavezno dodavao i kajmak. Naime Vuk Karadžić je u svoj rečnik gibanicu uveo 1818 godine kao “pitu sa slanim sirom između testa pomešanog sa kajmakom, mlekom i jajima”. Način “pakovanja” sira u kore varira, ali specijalitet ovih krajeva je gibanica “gužvara”. Osim prve kore, sve ostale se dobro natapaju u nadev od sira, jaja i vode, “gužvaju” i tako ređaju u tepsiju u kojoj se posle dobro peku. Ujutru, ona je dobar i ukusan doručak koji će vam ulepšati početak dana. Tada, odlično ide sa jogurtom. U vreme ručka, jede se kao predjelo i odlično otvara apetit za glavno jelo. Tada, uz nju baš dobro “legne” hladno svetlo ili tamno pivo. A posle dugog i napornog dana, kada se iscrpljeni vratite kući, vruća gibanica će vas opustiti i sigurno popraviti raspoloženje. U moderno vreme čak je i gibanica dobila svoje nesvakidašnje dodatke. U vidu spanaća, mesa, krompira ili luka. Masno i slasno Burek, jutarnji specijalitet mn